Kad sam ja igdje napisao nešto ozbiljno?
boba_jagoda wrote:
Kod nas na faksu pocetnicki praktikum iz robotike je sa lego mindstormsima, te uvijek imaju noc robotike gdje predstavljaju projekte
Ozbiljno? Kao da mi je netko pričao da su i na našem nekom faksu planirali tako nešto, ali odustali... Može neki izvještaj s iduće noći robotike, kad bude? Jasno, ako se složimo da Mindstorms spada u LEGO.
Hrczs1 wrote:
Moj Padawane.., prešo si na mračnu stranu...
Krkljljljlj... hhhhhhh....Dobro, dokrajčimo to. Ova recenzija već i sad predugo traje, a mogla bi se otegnuti unedogled ako bih detaljno opisivao sastavljanja svih četiriju modela koje set nudi. Prvi smo napravili do pola (tj. složili smo onaj Driving Base), druga dva preskačem i prelazim odmah na najzamršeniji, koji će raspoložive resurse iskoristiti do krajnjih granica.
Rekao sam već, ova slika iz reklame je umjetno stvorena, ali ne sumnjam da će vam se svidjeti i robotova prirodna figura, bez seanse LEGO-ovih vizažista. Ili što su već.
Za početak, trebat će nam svi dijelovi, uključivši i one iskorištene za brzostartni polumodel. Još jedno njegovo paljenje i malo igre (u međuvremenu je izmuzao baterije, pa su mu promijenjene), i onda:
Kockice si bio i u kockice ćeš se pretvoriti.
(Uh, gledajte, na monitoru još daje znakove života... čini se da sam ga zaboravio isključiti prije fotkanja.)
Ostale vrećice, podsjećam, nisu numerirane i pokazat će se ispravnom moja pretpostavka da će mi trebati iz svake ponešto. Otvorio sam sve. Bacite pogled:
Ovdje gore su najizraženiji krokodilovi narančasti (sic!) zubi. Ostat će neiskorišteni, robot je bezub.
Dvije narančaste kockice potegnite u slučaju opasnosti.
Budući da sam preskočio dva modela, imam rupe u znanju. Neka me netko prosvijetli - imaju li ova škorpionova kliješta neku ozbiljnu funkciju? (Ako nitko ne zna, obećajem da ću istražiti.)
Iz ove vrećice ćemo osim uobičajenog građevnog materijala upotrijebiti samo raznobojne kuglice za robotove motoričke i intelektualne vježbe. Gume, veliki zupčanici i ovo što izgleda kao dijelovi kralježnice koje se dohvatio kiropraktičar-manijak (a služi da drži loptice u lanseru loptica) ostaje neiskorišteno.
Inače, ne sumnjam da je nekom od naših stručnjaka za Technic svaka ova slika posebna i da mu puno govori. Meni je više kao ona igra "nađi deset razlika na istim slikama". Točnije, tako mi je bilo u početku, ali brzo se navikneš i hrpu u kojoj je neki dio pogađaš u... 66% slučajeva. Problem stvara i što neki dio u uputama (tj. na ekranu starog laptopa) izgleda sivkasto i kao lud ga tražiš dok ne shvatiš da je to što ti treba zapravo crno. I slično.
Ovo je ispalo iz jedne od vrećica i fotkao sam prije raspakiravanja... čitaj "prije nego što se sve rasulo po podu":
Uočite dvije bijele gumice - stavio sam ih na plavi paketić da se ne utope na bijelom stolu.
Jasno, sastavlja se po onim etapama koje ste naučili u prethodnom dijelu recenzije,
sagradi-programiraj-testiraj, za svaku cjelinu koja se gradi. Upute su, naravno, u računalu. Neću vas daviti s tim uputama i programiranjem, znam da vam je toga bilo dosta u prethodnom nastavku, samo ću vam pokazati koje su točno cjeline pri izgradnji ovog modela:
Znači, prvo noge.
Ovo je gotovo jedno stopalo:
Sastoji se od ravno 50 dijelova. Mislim da je to u redu, s obzirom na to da i u ljudskom pandanu ima prilična količina dijelova:
U nastavku malo gradimo neko imperijalno čudo iz Star Warsa ili, ako vam je draže, sfingu ili cucka koji maše repom...
Začudio me ovaj detalj pri sastavljanju tog čuda:
Mislim na ova spajanja pod brojevima 1 i 2 - nije nikakav zglob, nego je kruto, praktički da ispadne "nova kockica" za spajanje tog senzora. Pretpostavljam da su mladi dizajneri seta, shodno modernoj LEGO filozofiji, zamislili za tu novu kockicu napraviti novi kalup i izliti je u komadu, a onda je slučajno naišao neki Christiansen senior i rekao:
Gutter, kom nu tage dig sammen. Vores legetoj er ved at blive bygget, og ikke kommer i ét stykke.Oprostite na digresiji, vratimo se pitanju što je to. Ipak je noga, postaje očito kad se spoji sa stopalom:
Senzor pokreta javljat će pametnoj kocki kad noga dođe u krajnji položaj, tj. kad prekidač dotakne onaj pin iza. Bar sam tako zaključio tijekom izgradnje, kasnije ću zaključiti da je tu za svaki slučaj, jer već sama kocka u koju je utaknut aktivira senzor.
Kad sastavite i drugu, zrcalnu nogu, u ovom dijelu gradnje dodajete i trup, koji uglavnom čini pametna kocka. To je posljednja prilika da vam pokažem onaj praktični poklopac za baterije straga (kopča je s lijeva, dosta tvrda da ne iskoči slučajno, ali bez šarafića):
Ovdje si, međutim, tu praktičnost možete zataknuti za šešir, jer u idućem koraku na leđa dižete treći motor za pokretanje ramena i šaka, pa poslije još hrpu koječega, uključivši petljanciju s kabelima. Za mijenjanje baterija trebat će raskopati pola modela.
Kad sam već kod
cable managementa koji sam već spominjao kao jedan od većih problema seta, evo nas. Pogledajte ove priključke na vrhu:
A evo kako su u uputama zamislili da to izgleda:
Na toj slici kao da su s 3D prešli u 2D, kad im je tako pasalo. A ti prtljaj, stišći tu tvrdu izolaciju, savijaj u strahu da neka žila unutra ne pukne... Kad sastaviš ramena, naime, ona se direktno mrdaju po tome:
Nakon nekoliko dana upotrebe, rezultat bude ovaj:
Možda sam mogao zaokružiti crvenim, ali mislim da i ovako svi vidite izlizanost na lijevom i desnom kablu i laganu urezotinu na srednjem.
Nakon toga sam ramena spojio tako da ih nisam turio do kraja na onaj plavi pin. Ne garantiram, možda su sâma sjela, ali čini se da više ne čujem da se motor muči, pa je valjda otpor ipak manji.
Sjećate se, nakon svake faze gradnje u kocku se ubacuje program za testiranje. Nemam Bluetooth, pa sam spajao USB kabel - utičnica je gore na vrhu, skroz desno. Kad sam sastavio noge, nije bilo problema. Robot je prvo mrdao svakom nogom kao da trese blato s cipela, a onda malo hodao naprijed-natrag. Ali kad sam dodao ramena...
Ne vidi se dobro, ali rame pokriva barem pola utičnice. Čudeći se, riješio sam to odvaljivanjem svega što smeta... tek sam poslije shvatio da sam mogao ručno pomaknuti ramena i osloboditi utičnicu.
Od sastavljanja ramena ističem jedan zanimljiv spoj koji do sada nisam vidio. Na gornjim fotkama već je prikazan, a evo ovdje posebno, kako se sastavlja:
U testiranju, robot šeće i mrda ramenima naprijed-natrag. Kako je koja ruka naprijed, šaka joj se otvara (gura je jedna kockica), a kad se vrati natrag, zatvara se (uz pomoć gumice).
Kao što vidite, malo je spooky, kao da mu je glava u želucu, jer na ekrančiću crta oči koje gleduckaju lijevo-desno.
U neutralnom položaju, obje šake su zatvorene:
U vezi s tim šakama, evo male igre "izbaci uljeza":
Ova donja lijeva "kockica", kojom se zatvaraju šake (recimo da su to prsti) nije plastična, nego gumasta. Zbog povećanja trenja, kad želite da robot nešto drži u ruci.
Kad doista dodate pravu glavu, pomoći oko uštekavanja USB-a nema:
Utikač je previsok da bi ga se ispod glave moglo izravnati i utaknuti. Jedino rješenje je dekapitacija. Što očito shvaća i robot, ako je suditi po blagotelećem pogledu i uzdignutoj obrvi.
Evo ga, u cijeloj njegovoj divoti (uz napomenu: ja sam jedan od onih koji ne lijepe naljepnice ako se baš ne mora... mislim da su ovdje posve nepotrebne):
Rezervni par očiju i dalje je u želucu. Hmm... Valjda sam kod fotkanja imao uključe onaj testni program za fazu bez glave. Moram provjeriti što se prikazuje kod kasnijih testiranja.
Nad njegovom desnom rukom je senzor boje. Kad uključite konačni testni program, najprije se ne zbiva ništa, dok mu ne mahnete rukom pred očima. Onda dođe do vas i kaže
Green, please. To hoće reći da mu u desnu ruku stavite zelenu kuglicu. Ako mu date neku drugu, reći će koje je boje i s gnušanjem je hititi. Ako mu date zelenu, reći će
Green! i otplesati ples sreće!
Malo stražnjeg pogleda:
Duravo okretanje leđa je isto nešto što robot radi: U jednoj međufazi testiranja, kad mu mahnete, dođe do vas. Kad mu onda stavite šaku pod nos, uvrijeđeno se okrene za 180 stupnjeva i ode.
Video nisam snimao, ali nađe ih se na JuTuBiju uz malo pretraživanja. Ima stvarno ludih kreacija. Ove modele iz seta možete, recimo, pogledati u uratku
The new LEGO MINDSTORMS NXT kit - through the eyes of a two year old. Zaključno?
Nema sumnje: set nudi ekstremno puno mogućnosti i zabave. To se vidi već iz kilometraže ove recenzije - a nismo dotakli baš sve. Kad to istražite, svaki složeni model možete pokušati preprogramirati da radi nešto drugo i/ili drukčije, na netu možete naći upute i za druge modele s dijelovima iz seta, a naravno da onda rastu apetiti i gradite nešto svoje. Mogu proći godine dok ne osjetite potrebu dokupiti još nešto. (Osim baterija, naravno.)
Ljubitelji Technica tu imaju i finu kilažu dijelova za svoju zbirku i kreacije.
Ali ljubitelji cityja... Marin je već dokazao da postoje načini uglavljivanja dijelova i u city kreacije. Međutim, meni je malo razočaravajuće što nemam korisne dodatne obične građe za, štojaznam, jedan zid kuće ili bilo što drugo što bih napravio od klasičnih LEGO kocaka. Oni stari Technic dijelovi bili su normalne kocke s rupama:
To se lako ugradi u običan zid pa imate, recimo, ventilacijske otvore u zidu. Ali, s ovim se možete samo čuditi:
Inače, na tržištu su nabavljivi i mnogi drugi senzori: LEGO, recimo,
OVDJE nudi senzor zvuka i kompas,
HiTechnic Products prodaje senzore kuta, ubrzanja, visine, čak i IR prijamnik koji može poslužiti za spajanje NXT-a s Power Functions... kažu da im je proizvode LEGO certificirao, pa bi valjda i kod Marina prošli. I tako dalje i tako dalje.
Hvala na pozornosti, uz srdačne pozdravi od novih ukućana: robota u čijem smo rađanju ovdje sudjelovali i njegovog rođaka iz dijela familije koji nije toliko kompliciran.