E pa, recenzentsko proljeće na Forumu ponukalo me da ubrzam rad na ovoj recenziji, započet prije otprilike osam mjeseci.
Da, toliko mi je trebalo da sastavljanje dovedem do neke smislene zaokružene cjeline. (Preskočit ću ovdje one prastare fore tipa: "To je dobar rezultat jer na kutiji piše
deset godina i više".) Za to nisam samo ja kriv: kao što ćete vidjeti, sintagmu
sastavljanje seta LEGO je ovdje doveo do nekih posve novih dimenzija, neuobičajenih i novim legoljupcima, a kamoli oldskulašima.
Ima valjda već nekoliko godina da sam razmišljao o naprednim funkcijama u klasičnim kreacijama (forumaši koji su tu duže već su vidjeli da to ima svoju povijest u nekim mojim uratcima iz osamdesetih godina), a osim
Power Functions za takve egzibicije čini se da je dušu dao i
Mindstorms. Tako je na koncu u moje ruke dospio
Mindstorms NTX 2.0:
Kutija ima rasklopivi poklopac: već dugo nisam ogledavao takvo pakiranje (s tim da su današnji korisnici valjda blesaviji pa je dolje desno crvena oznaka
Open here) i ovo mi budi nostalgiju. Ali dok se tada poklopac otvaralo da se kroz "prozore" diviš svojim novim kockama u kutiji (vidjeti poučnu
temu bobe_jagode), sada tek dobivate pristup novim sličicama. Ipak, nije da se tu nema što proučavati:
U gornjem dijelu je pokazan najbitniji dio priče:
NXT programibilna kocka sa spojenim svim
ulazima i izlazima koji dolaze u setu (detaljnije kad se dokopamo tih dijelova u kutiji; sad samo navodim pretpostavku da NXT znači
next, tj. označava da je to nova generacija u odnosu na prethodnu,
RCX generaciju LEGO automatike). Ispod toga tri plava okvirića pokazuju
redoslijed radnji koje morate obaviti da dođete do nekog rezultata
(gradi - programiraj - vozi), pa iduća tri najavljuju da će biti nekakvih izazova, da se sve ovo lako koristi i da postoji i napredno korištenje. Tu je zatim
inventar kutije (ako vas zanima precizno, evo linkova:
BL POPIS i
USPOREDBA S NXT 1.0) i konačno dolje desno robot, glavni junak seta, obavještava nas da postoji i
Quickstart guide, tj. da prvi funkcionalni uradak možete napraviti za samo 30 minuta. Ta procjena vrijedi samo ako radite manijakalno, tj. ne uživate u svakoj fazi posla, i ako imate nešto Technicutakmica iza sebe. I diskutabilno je što se smatra funkcionalnim uratkom, kao što ćete vidjeti kasnije.
Inače, taj je robot na ovoj slici (kojom ga se najčešće reklamira) nekakav 3D manevar u stilu animiranih čovaca čije slike onda LEGO stavlja i u tiskane reklame - nema šanse da pravi model postavite u ovdje prikazan položaj. To je valjda politika glamura LEGO-ovog marketinga, za koju mi se čini da ovdje nije bilo potrebe jer je i pravi robot sa svojim položajima - kako ćemo vidjeti - šarmantan sam po sebi.
Još proučavamo kutiju. Najprije s boka ova inventarna lista:
Zatim primijetite dva logoa (ne, ne mislim na
barkod):
Nezavršeni kvadratić s narančastom točkicom je znakić
Mindstormsa - simbolizira glavnu tipkicu na NXT kocki. Ovaj drugi znak pokazuje pak da je LEGO kockice automatizirao u suradnji s tvrtkom
National Instruments (koja, usput, ima pipke i u Hrvatskoj, pa ako krenete baš na njihove stranice odmah vas preusmjeri na
lokalnu varijantu) i da se primjenjuje njihovo objektno programsko sučelje
LabVIEW.
Vidite li sad kamo sve to vodi?
A mislili ste da ćemo slagati kockice?
Zanimljiv detalj i na stražnjoj strani kutije:
To će reći da u programabilnu kocku možete usisati svoje audio-fajlove kako bi robot vašim glasom pjevao, govorio ili... hm... podrigivao? Isto tako, možete prebaciti i svoje sličice za koje ćete isprogramirati da se prikazuju na kockinom monitoru.
O tom - potom. U vezi sa stražnjom stranom kutije recimo i da su tamo prikazana i ostala tri modela koji se, uz već rečenog robota, mogu sklopiti ovim setom. To nisam posebno fotkao, evo sličica modela s interneta:
Jedno je samohodni bacač loptica koji vas gađa u smjeru iz kojeg mu prijetite, drugo sortirka koja stavlja loptice u posudice ovisno o njihovoj boji, a treće krokodil koji vas (također u smjeru iz kojeg mu ulazite u zračni prostor) nastoji požderati.
Otvorimo konačno kutiju. Voila:
Uz uobičajene divote od vrećica s kockicama i knjižicu, tu su i dvije neugledne kutije zatvorene selotejpom kao da sam ih ja lijepio - ali ne sudi čovjeka prema njegovom izgledu, nego prema onom što ima unutra. Tako i kutiju. Najneobičniji sadržaj za LEGO set je svakako ovaj:
Recite, nije li to prvi znak sumraka svjetskog civilizacijskog poretka ako lego set dolazi s diskom s
drajverima i ostalom programskom podrškom?
Recimo odmah da vam za igranje s ovim LEGO kockicama trebaju minimalno Windows XP SP2, CD ROM (valjda bi se nekako čovjek snašao i bez toga, ali ne nalazim službenu uputu), slobodna USB rupa (vjerujem da bi prošla i 1.0, ne piše), Bluetooth je poželjan i može olakšati, ali nije nužan. Očvrsne (hardverske) specifikacije očekivano nisu pretjerane: minimalno procesorskih 1 GHz, 512 MB RAM-a i slobodnih 700MB HDD-a. Čudacima s foruma napominjem da može i Mac, a da se Linux nigdje ne spominje.
U manjoj neuglednoj kutiji je udobno zapakiran mozak seta:
Već smo spominjali narančasti gumb, on je kao nekakav
enter, strelicama se šećete po meniju, a gumb ispod narančastog bi bio
back. Monitor je monokromatski, 100x64 px, a shodno rečenom da svoje kreacije možete puniti slikom i zvukom, bočno je zvučnik, oskudnog frekvencijskog raspona. Uočite priključke 1-2-3-4 s donje strane: ovamo se priključuju senzori koji procesor opskrbljuju ulaznim podacima. Na gornjoj strani su pak izlazni priključci A-B-C: tu se uključuju motori, s tim da je zadano da se u B i C rupu uštekavaju motori koji pogone lijevu i desnu osovinu (kotač, gusjenicu, nogu, što li već vaš uradak ima za kretanje): u programiranju jednostavno kažete npr.
idi naprijed, idi lijevo, idi desno, a kocka sama računa što to točno za koji motor znači.
(Ovo
kažete napisao sam figurativno, ne želim reći da softver prepoznaje govor...).
Veća neugledna kutija sadrži
ulazne i izlazne jedinice:
Lijevo tri motora, a desno - s vrha prema dolje - dva senzora dodira, senzor svjetla/boje (ovisno o tome kako ga upotrijebite) i oči, tj. ultrazvučni senzor. Izgrađeni robot bit će, dakle, zapravo šišmiš.
Gusjenica me kao oldskulaša malo razočarala:
Opet onaj moderni LEGO pristup dizajnera iz Billunda koji mnoge na forumu i smeta? Zašto da nešto slažemo od kockica, zašto umjesto toga ne bismo napravili jednu kockicu (u ovom slučaju gumu, koja se može čuvati u ladici s gumicama za zimnicu)? Nekoć su se gusjenice isto slagale, na primjer od ovih dijelova:
Prvi se zvao
Link Chain Large i BL ga kategorizira kao Technic iako potječe još iz 1974., kad Technic nije ni postojao (
kaže wiki da je koncept Tehnnica predstavljen 1977., a ime još kasnije). Proizvodio se do 1981., a do danas se zadržao sličan
Link Chain, bez studova, stvoren 1978. Ovaj s druge sličice je
Link Tread - prvi je izliven 1979. i također ga se i danas proizvodi. Evo za primjer dvije sličice setova s njima (klik na sličicu ako želite setove bolje proučiti):
ALI! Zaključujem da je ovakvo rješenje jedino ako se želi garantirati neograničavajuća pokretljivost. Plastične gusjenice proklizavale bi gotovo na svemu, dok gumene sastavljene od manjih dijelova vjerojatno ne bi bile dovoljno čvrste.
Iz kutije su ispale i naljepnice:
To se švercam, fotka je s BrickLinka. Kao i ova:
Riječ je o
Test Padu, kartonu koji služi za testiranje modela i kreacija. Koristan za neke stvari, recimo ima otisnut raspon boja pa provjeravate radi li taj senzor dobro, ili ta kružna crta ako sastavite vozilo koje prati crtu po podu... Ali većina ostalih stvari, iako upute kažu
stavi model na Test Pad, mogu se posve dobro testirati i na podu. Ili na stolu, ali pazite da kreacija ne zvizne pa je opet imate u dijelovima...
Ima tu još i kablova o kojima će kasnije biti više riječi, ali posegnimo za onim za čim valjda s posebnim interesom posižemo pri otvaranju svakog LEGO seta:
Ako ste proučavali popis inventara s kutije, vidjeli ste da tamo piše
Building Instructions. Ovdje piše
User Guide. Važna razlika, molit ću lijepo.
U vezi s tom knjižicom, koja ima 64 stranice, mene je najprije zanimalo opisuje li sastavljanje samo jednog modela ili sva četiri koja su na kutiji najavljena. Nekako je ipak pretanka za sva četiri opisa. A ako opisuje samo jedan - koji? Ili su mi tri knjižice zaboravili staviti u kutiju? Odgovor je: suprotno uobičajenoj praksi, ove
Building Instructions ne pokazuju sastavljanje ni jednog modela koji se sastavlja kupljenim setom!?!
Što? Kako? O čemu se radi? U knjižici su upute samo za onaj već spomenuti
Quick Start - to je nekakva vozilica na gusjenicama s naslovnice knjižice, koja ima naprijed i neki treći batrljak kojim može malo zavrtiti. Ali zapravo je šasija za onaj lanser kuglica. Ali ako želite napravit lanser kuglica do kraja, ili bilo koji od ostala tri modela, izvolite instalirati program na računalo.
S gusjenicama sam se pomirio, ali moram priznati da mi je i dalje iritantno što moram imati računalo kraj sebe ako želim složiti model iz LEGO seta. Makar jedan. To mi se nekako čini izdajom osnovnih načela legizma... Kad slažem kockice, želim se odmoriti od računala. Ali što ćemo, to je LEGO XXII. stoljeća. Knjižica je inače zanimljiva, jer i detaljnije opisuje NTX tehnologiju, kako se kretati po izbornicima pametne kocke (tražiti ove ili one datoteke, testirati dijelove sustava...) i koristiti se softverom. Na primjer, da biste saznali kako motor izgleda iznutra, ne trebate ga rašarafiti, nego pogledati u knjižicu:
Zanimljivo, knjižica tvrdi da će se, kad baterije budu pri kraju (kojih btw treba 6AA i
are not included), kocka pokazati ovako:
Meni se to nije dogodilo, samo je sve lagano krepucnulo.
Ako vas zanima da je detaljno proučite, LEGO je kao pdf nudi za skidanje
OVDJE. A mi krenimo redom koliko se da bez pomoći Billa Gatesa. Počnimo makar s tom batrljačnom šasijom.
Sve vrećice s kockicama su neoznačene, osim jedne:
Pa kad tako lijepo kažu, počinjemo tamo.
Svi dijelovi za batrljačnu šasiju su u toj vrećici, osim onih pametnih iz kartonskih kutija.
Ipak, ovo je možda trenutak da kažem koju o dijelovima općenito, kojih u ovom setu - mogli ste pročitati na onoj inventarskoj listi - ima 619. U recenzijama je običaj izdvojiti neke posebno zanimljive dijelove koje do tada recenzent još nije vidio.
Hmmm... Mislim da će meni biti lakše pokazati vam koje sam od tih dijelova
već vidio.
Evo:
I to je to.
Pogledajte, recimo, ovo:
Halo? Kakve su to kocke? Zar u LEGO-u nisu čuli da se rade samo parne dužine: četvorke, šestice, osmice...? Mogu podnijeti i desetke i dvanaestice, pa i dalje, ali PARNE! Ne neparne!
Ili, recimo, kontrola kvalitete. Svaka druga kockica je savinuta:
Neki dijelovi izgledaju kao rezultat nekakvog neuspjelog genetskog pokusa:
Šalu na stranu, u svoju obranu mogu reći da je zadnji Technic set koji sam u rukama bio
Go Kart iz 1985., a već su mi i njegovi dijelovi bili premoderni i došao je do mene greškom. (Poklanjatelj nije imao pojma za koji se dio LEGO-a u to vrijeme interesiram.) A zamislite tek užasa kad sam išao detaljnije na BrickLinku proučavati te neke meni nepoznate dijelove, mislio sam da su posebno napravljeni za Mindstorms, pa sam otkrio da jedan dolazi u 83 seta, drugi u 216 setova, treći u 419...
Uz sve te napomene, evo ipak i fotke nekih dijelova koji su mi u cijelom setu privukli dodatnu pozornost (većinom zgražanje, naravno):
I tako, malo pomalo, rezultat rada u plavoj kuti s masnim flekama (znači, radionica, bez pozivanja stričeka u vesticama iz informatičkog odjela), s viškom dijelova iz
Start Here vrećice:
Pametnu kocku pametno drže samo četiri ova pina
Long with Friction Ridges Lengthwise and Stop Bush (ajme, imena!), tako da se lako skida ako treba mijenjati baterije. Dodajem ovdje i da je poklopac za baterije dovoljno čvrst, a da si ne pripomaže ikakvim šarafićima za čije bi micanje trebalo tražiti urarski šrafciger, kako je kod Power Functions elemenata.
Frčkava kosica odostraga:
U ovom slučaju to su samo tri kabela za motore, jer ovo čudo ništa drugo ni nema. Ukupno set sadrži sedam takvih žnjora (ne računajući onu za USB spajanje), i to jednu od 20 cm, četiri od 35 i dvije od 50. Općenito,
cable management će biti jedan od glavnih problema pri igranju s ovim ogrankom LEGO-a: ako znate da je kabel šesterožilni, možete misliti koliko mu je tvrda vanjska izolacija. Ne usudite je se pretjerano savijati, a morate je provesti kroz najzakučastije puteve (i još rotirati oko osi, jer najčešće su utičnice na obje strane postavljene tako da ona kopčica na utikaču bude naopačke...). Zabava zajamčena. Što će se dogoditi ako želimo neku automatiku ugraditi na dioramu, pa bi nam kabel do motora trebao biti, recimo, metar i pol... to još neću ni misliti.
Datoteka s programom za ovo vozilo već je umemorirana u pametnu kocku, pa ga odmah možete isprobati. Po uključivanju, vozilo najprije otpjeva pjesmicu (to je signal uključivanja kocke općenito), a kad pokrenete program najprije malo vozi naprijed, pa skrene, pa još malo naprijed, sporije i brže. Onda opet zapjeva, stane, pa čeka da mu opet stisnete narančasti gumb. Tada malo zavrti motor na batrljku naprijed-natrag. I to je to. Malo, ali slatko. Djeca iz susjedstva već su i time opčinjena, pa ako ste mirne duše možete disk s drajverima spremiti u ormar i zaboraviti na kockice koje su još ostale zapakirane. Naravno da u ovoj recenziji to nećemo napraviti i da ćemo nastaviti dalje, hrabro u nove pobjede. Ali za ovaj post toliko, da se malo odmorite.
Samo još jedna sličica, da vidite na kakve sve žrtve i poniženja mora biti spremna batrljačna šasija u ime miroljubive koegzistencije u svome kvartu:
U idućem nastavku... konačno uključujemo računalo!
indeksirano