Re: Soba dežurnog radiologa
hvala svima na komentarima - odlično je nakon radnoga dana čitati i nešto lijepo i veselo
a moram komentirati zadnju napomenu, "od oca na sina", baš me razvedrila, e pa nadam se da barem pokrećem takav niz događanja, naime, prve sam kocke dobio od kuma, tamo negdje krajem šezdesetih (ups, da, te sam dobi), sasvim nejasno se sjećam tankog paketa s crvenim i bijelim kockama 2x2 i 2x4, a potom i dodatnog paketa s vratima i prozorima, pa kockice za krov... sinu sam ih počeo poklanjati čim sam mogao imati opravdanje da se on njima igra, no brzo je zašao u tamnu stranu, pa tako i ja s njime, a onda se prije skoro četiri godine dogodilo čudo, on je dobio sina, a ja unuka i odmah se probudio, a s unukom godinu dana potom i postao AFOL... duplo faza je trajala kratko, tek da svladamo vještinu slaganja (na njima još vježbamo), a svako se događanje u godini obilježava samo i isključivo lego kockama, barem što se mene tiče (npr. kako obaviti doručak uz puno veselja?, jednostavno, mašinom za kečap i majonezu, v.
http://youtu.be/TVUJcyyuK-g)... a sada još samo da dočekamo sastanak kluba pa da se počnemo i družiti s ostalim normalnim ljudima, moj bogo, gdje mi je dosada bila glava... m.