Re: Zbirka Eustahijevih složenaca - iz Arene na str. 6
*bump teme*
Kad sam se kroz ušicu igle sa svojom kućicom, koja tek bojom prizemlja i ponekim modernijim manevrom odstupa od old-schoola, ipak progurao na veličanstvenu City Dioramu "Kockica u Varaždinu", obećao sam i dodatno predstavljanje detalja te brzinske kreacije. (Od narudžbe do roka isporuke imao sam samo tjedan dana, većinom ispunjenih prizemnim obvezama!) Neke od njih pažljiviji promatrač mogao je uočiti na izložbi, ali neke bogme i nije! (Tj. mogao je - da je staratelj Hrczs1 odlučio rastaviti zgradu na komade, ali to se ipak nije dogodilo.)
Pa dopustite da vas onda ovećom hrpom fotki provedem kroz
Palais de Éousstachyée!
Zgradu u totalu već poznajete, a dodatne takve fotke već su vam desetak dana na raspolaganju
u temi diorame.
Edit - citat posta iz te teme:
Eustahije wrote:
Onda da i ja nešto pokažem:
Fotkao sam i stražnji dio, ali sad vidim da nešto nije dobro pričvršćeno, a trenutačno nisam u prilici fotkati ponovno, pa ću vam uskratiti zadovoljstvo pogleda na njega. Računajte da je skroz ravan, samo s tri manja prozora, pa možete staviti da ga se vidi, ali ga i priljubiti uz nešto drugo.
Imam još brdo fotki s nekim IMHO zgodnim detaljima, ali to ću objaviti kad ih stignem obraditi, pa ćete neke od njih moći premijerno otkrivati u Varaždinu. (Detalje, ne fotke.) Za sada tek tumačenje da se u prizemlju krampa nešto (farbača na boku ste već vidjeli) i da je tamo dućan s namještajem:
Kažete, mrak je unutra pa ne vidite dobro dućan? Nema problema, pritisnite ovaj...
hm... ...grm (?!) na terasi restorančića koji se nalazi na krovu:
I voila:
Iskreno, nisam baš najzadovoljniji efektom, jer sam ustanovio da
te ledice bacaju preusmjereno i relativno slabo svjetlo, ali za sada ostaje kako je (ako ne pomaknete izložbu za veljaču) i kao škola za idući put.
Galadriel, prepoznaješ ediciju kauča?
Još da nađem neku kutiju da omogućim Hrczs1u da vam to dopremi... nadam se da odgovara sitidioramskim potrebitostima.
Za početak ovdje, približimo se izlogu tog dućana.
Galadriel je i na onoj nejasnoj slici prepoznala da je riječ o ediciji njezinog kauča
JNI2010-8 koja se još odlično prodaje, iako je predstavljena prije više od godinu dana (ogledni primjerak tada je osvojio peto mjesto na slavnom Sajmu namještaja Kockica). Vidite da je teta oduševljena što ga je pronašla, teško se nabavlja. Uđimo da vidimo, kažu da ima još ekskluzivne robe...
...na primjer, tuš kabina koja je posljednji krik mode:
Klasični i praktični LEGO stolac, omiljen još od
svjetske premijere 1980. godine, u kojoj god boji da vam ga srce poželi:
Na idućoj slici vidite kako su grmu na vrhu izrasle nove sočne grane (po toj logici reklo bi se da je novija zelena svijetlija, ali čini se da je obratno) i kako se gospon iz Zrinjevca brine hoće li mu džukela onog tipa ugaziti u brižno njegovan okoliš borića.
Provirimo malo kroz prozore. Na prvom katu su očito nekakvi uredi:
Za ovim stolom trenutačno nema nikoga (a baš i nije radio nešto pametno, ako je suditi po slici na ekranu... bolje bi mu bilo da zaključava ekran, da ga šef ne ulovi):
Čini se da se iza idućeg prozora ipak nešto radi... netko gnjavi zgodnog crvenokosog komada:
Kroz bočni prozor vidimo preciznije i tko:
Pođimo na drugi kat. Kroz prvi prozor naziremo nekog tko, reklo bi se, strpljivo sjedi... nešto čeka...?
Sreća da se ne čuju zvukovi. Upozoravam da stvari postaju dramatičnije kad se pogleda kroz idući prozor!
Ili, ako malo pomaknemo pogled...
Sadistička ekipa koja je ugrađivala opremu u ordinaciju podmetnula je u strop i malu kamericu koja omogućava da uživamo u ovom kadru:
A ako razvalite betonsku deku (nemojte to pokušavati kod kuće), možete napraviti i fotku iz ovog kuta:
...ako vam nakon ovakve seanse (ili prije) treba nešto
za kuražu, posjetite šarmantan lokalčić na vrhu zgrade:
Možete sjediti unutra...
...s pogledom na roštilj-majstora...
...ili uživati na terasi...
...s uvijek ljubaznom i brzom podvorbom:
Skočimo ipak još časkom u prizemlje. Mnogi su već s odobravanjem primijetili radove ispred zgrade. Naravno, onaj koji drži lopatu u ruci ne dijeli nužno to oduševljenje:
U čast nekima koji su ga istaknuli kao omiljeni lik, podsjećam još jednom i na farbača-molera-pitura:
Na kraju, u
OVOJ temi možete se podsjetiti kako se diorama uklopila u cijelu tu priču, a posebno to spominjem zbog toga što mi je krivo kako se nisam sjetio da će hvaljeni kraterski baseplate zbog old-school boje uz okolne ceste biti kao šaka u oko. Da sam se tog sjetio, osmislili bismo neku nadogradnju iskopinama koja bi kombinirala boju asfalta s bojom tog građevinskog kaosa oko zgrade, pa bi ispao prijelaz kao još jedan zgodni detalj. Drugi put ću biti pametniji.